Karlovačka Žitna lađa
Podaci o Lađi
- Izgrađena u Zagrebu 2016
- Izletnički brod 25 metara
- Kat. 2 kormila
- Gaz 80 cm
- Kapacitet 60 putnika
- Natkriven prostor sa 48 sjedečih mjesta za stolovima
- Salon za 6 osoba
- Suvenirnica
- WC
Dodatni podaci
- Bike friendly
- Pet friendly
- Usluživanje toplih i hladnih napitaka
- Neposredna blizina parkirališta za autobuse i osobna vozila
Lađarstvo
Lađarstvo je na području uz rijeke Kupu i Savu bilo razvijeno puno prije nego li su izgrađeni veći gradovi. Stanovnici uz rijeke na taj su način trgovali svojim poljoprivrednim, šumskim i drugim proizvodima te tako doprinosili razmjeni dobara između kontinentalne i primorske Hrvatske. Lađari su se posebno istaknuli tijekom austrijsko – turskih ratova kada su opskrbljivali carsku vojsku i stanovništvo žitom i hranom te su razvozili streljivo na ratište. Do izgradnje željezničke pruge u 19. stoljeću lađarstvo je bilo najunosniji posao ovog područja. Lađari, lađarski trgovci i brodari 1680-ih udružili su se u lađarski ceh koji je često nazivan „Plemenitim cehom lađara“ zbog brojnog članstva i njihova bogatstva što ga je svrstalo u njugledniji i najbogatiji karlovački ceh. Ceh je imao vlastita pravila, upravu i zastavu. Bio je jedno vrijeme član Velikog ceha koji je koordinirao rad svih karlovačkih cehova te organizirao zajedničke svečanosti. Početkom 18. stoljeća lađarski ceh je osnovao i lađarsku bratovštinu „Sveti Nikola“ što je bilo odobreno papinskom ispravom.
Lađe Žitnog puta
Korablje su bile nastarija plovila na Kupi. To je lađa dubljena iz hrastova debla, male nosivosti, dužine oko 12 do 18 metara, ravnog dna, plitkog gaza, s jarbolom te kolibama smještenim na stražnjem dijelu. Njima su se obično prevozili ogrjevno drvo i drvena građa.
Dereglija je starije manje drveno riječno plovilo za prijevoz tereta (najčešće građevinskog materijala). Pramac i krma su zakošeni, dno je ravno, redovito je bez palube, duljine do 20 metara i gazom do 1 metra. Bez vlastitog je pogona pa se uzvodno teglila ili vukla. Nosivost je bila do 60 tona. Poslije II. svjetskog rata zamijenile su ih barže (čelična plovila kutijasta oblika) koje se na rijekama potiskuje (potisnica) ili tegli (teglenica).
Tumbasi su malo veća plovila, ali se isto koriste uglavnom za nižeg vodostaja.
Burčele su najveća plovila kojima se prevozio teret po Kupi i to samo za vrijeme visokog vodostaja, dužine 30 do 40 metara i nosivosti 20 do 30 tona. Njima se također prevozilo žito, ali i duhan te hrastove bačvarske dužice.
Izgradnja naše Lađe Tumbas
